Most je nekad bio omiljeno sastajalište učiteljice Nade i oficira Relje, na tom mestu su ih viđali i divili se njihovoj ljubavi, danas na tom mostu zaljubljeni parovi sa željom da sačuvaju svoju ljubav na katancu ispisuju svoja imena, zaključavaju katanac za ogradu mosta i ključ bacaju u reku u nadi da će njihova ljubav večno trajati. Sa dolaskom novih ratova i novih stradanja legenda je bila zaboravljena sve dok Desanka Maksimović nije čula za ovu priču od meštana banje. Inspirisana tužnom pričom napisala je jednu od svojih najlepših ljubavnih pesama „Molitva za ljubav“, tako je sačuvala legendu od zaborava. Desanka svojom pesmom koja će večno živeti i zaljubljeni parovi zaključavanjem katanca na mostu čuvaju uspomenu na Nadu i Relju i jednu veliku ljubav koja se je nažalost neslavno završila, ali je svakako vredna pomena.
New York Times je u tekstu “On Bridges in Paris, Clanking With Love “ od 27.04. 2014. autora Alissa J. Rubin, pomenuo Vrnjačku Banju i “ Most ljubavi “ kao most sa najdužom tradicijom.
„Although the locks of love started to appear on Paris bridges in 2008, their history dates back at least 100 years to a melancholy Serbian tale of World War I that recounts the love of a young schoolteacher in the spa town of Vrnjacka Banja for a soldier as he was about to go to the front. When Serbia fell, the soldier married a local woman in Greece where he had been fighting and never returned“.
“Most ljubavi je mesto koje vibrira ljubavlju, da li je to zbog ljubavne priče Nade i Relje, pesme ”Molitva za ljubav” Desanke Maksimović ili zaljubljenih parova i katanaca koji su na ogradi mosta okačili ili zbog svega po malo, presudite sami. A za to je potrebno doći i posetiti most koji godinama zavređuje ogromnu pažnju “, poručuju iz Turističke organizacije opštine Vrnjačka Banja.
