Verski objekti
U Srbiji, zemlji bogate i raznolike istorije, verski objekti predstavljaju utočišta koja nude odgovore, utehu i ohrabrenje. U današnjem svetu, kada su bioskopi, galerije, knjižare i šoping centri postali deo svakodnevnog života, ponekad zaboravimo na verske objekte kao tihe oaze duhovnosti.
Srbija je zemlja multikonfesionalnosti, što je njeno veliko bogatstvo i prednost. Ovde su se vekovima smenjivale različite religijske tradicije. Pravoslavno hrišćanstvo dominira, ali katolicizam, judaizam, islam i protestantizam imaju duboko ukorenjeno prisustvo i istorijski značaj.
Mesta duhovnosti kao što je pravoslavni manastir Studenica ili Rimokatolička crkva Ime Marijino u Novom Sadu će vas inspirisati na razmišljanje o veri i posvećenosti.
Sinagoga u Subotici, džamija Altun Alem i Protestantska crkva u Bačkom Petrovcu će Vas podsetiti na istorijske periode koji su sa društveno političkim promenama donosili i susrete različitih veroispovesti.
Verski objekti u današnjem vremenu često nadmašuju svoju osnovnu funkciju bogosluženja i postaju prostori za održavanje koncerata, predavanja, predstava. Oni se razvijaju u mostove između duhovnog i kulturnog života, doprinoseći međusobnom razumevanju zajednice.
Pravoslavne crkve
Srbija, zemlja dubokih duhovnih korena, ponosno čuva svoju pravoslavnu baštinu kroz brojne crkve i manastire koji krase njenu živopisnu prirodu. Vera je oduvek okupljala ljude, ujedinjavala zajednice i usmeravala njihovu težnju ka uzvišenom. Kao svedočanstvo tog duha, građeni su verski objekti koji su postali remek-dela arhitekture svoga vremena.
pročitaj višeKatoličke crkve
Srbija, zemlja raznolikosti i bogate kulturne baštine, skriva prave bisere sakralne arhitekture. Katoličke crkve, manje poznate ali izuzetno vredne, čine nezaobilazni deo turističke ponude naše zemlje. One su svedoci istorijskih događaja i kulturnog preplitanja, ostavljajući svoj trag u umetnosti, arhitekturi i svakodnevnom životu
pročitaj višeDžamije
Osmansko carstvo donosi u jugoistočnu Evropu novi poredak, novu administrativnu upravu i novu veru, ali ne briše u korenu sve stare zatečene društvene odnose i institucije, već ih delimično prihvata i prilagođava svom državnom modelu. Kao rezultat te sinteze nastaje novi civilizacijsko-kulturni krug, čije se prisustvo i danas oseća u većini društava na Balkanu, a koji se definiše kao „osmansko kulturno nasleđe“.
pročitaj više