
Od tada do danas u njega su uvrštena područja u kojima postoje velike mogućnosti za postizanje harmonije između očuvanja životne sredine i postizanja ekonomskog razvoja ljudskih zajednica.
Na svojoj teritoriji Srbija brižljivo neguje dva rezervata biosfere – Bačko Podunavlje na severu i Golija-Studenica na jugu – kako bi očuvala krhki balans između prirodnih procesa i ljudskih aktivnosti, koji na ovim područjima neometano traju već hiljadama godina.

Bačko Podunavlje
Bačko Podunavlje je u ovaj program uvršteno zbog toga što ga odlikuju retka prirodna staništa, velika raznovrsnost biljnih i životinjskih vrsta, kao i bogata kulturna baština stanovnika ovog kraja.
Na Bačko Podunavlje naići ćete ako u Srbiju uđete sa severa, tamo gde Dunav pravi prirodnu granicu naše države i suseda – Hrvatske i Mađarske. „Srpski Amazon”, kako se još naziva ova oblast, stvorio je u davna vremena „nestašni” Dunav, kojeg tada ništa nije moglo da spreči da u ravnici povremeno iskoči iz svog korita i preplavi livade i šume koje su mu se našle na putu.

Golija
Na jugu Srbije smešten rezervat biosfere Golija-Studenica, obuhvata Goliju jednu od najšumovitijih planina Srbije u kojoj živi velik broj vrsta ptica i sisara, a u rezervatu se nalazi i jedan od najlepših primera srpske srednjevekovne arhitekture – manastir Studenica.
Kao neki vid kontrasta ravnici, na jugozapadu Srbije uzdiže se pitoma, mnogovrsnim biljnim i životinjskim svetom bogata planina Golija. Šetajući njome imaćete jedinstvenu priliku da dodirnete izuzetan prirodni spomenik – planinski javor – koji je preživeo čak i poslednje ledeno doba.
Info: Park prirode “Golija”